ja sam dete traume.
i to ne zato što sam ja tako hteo već zato što su se tako okolnosti podesile.
rođen sam pred kraj bratoubilačkog rata u zaraćenom području Republike Srpske Krajine.
rođen sam kao prevremeno rođena beba blizanačke trudnoće.
rođen sam od samohrane majke.
isteran sa porodičnog ognjišta sa manje od 5 meseci života.
prošao kroz Oluju.
došao u Srbiju i proveo mesece u bolnici.
na koncu našeg putovanja po Srbiji zadesili smo se u jednom malom mestu u srcu Bačke.
tu sam odrastao u teškim uslovima koji su me oblikovali. o tom po tom…
međutim, zbog svega toga, danas mogu da kažem –
ja sam dete radosti!
kako?
u tom malom mestu Bog me je privukao sebi i dao mi nadu.
ne samo da mi je dao nadu za život koji predstoji već mi je i dao da vidim radost i svrhu u onome što je ostalo iza mene.
najviše od svega, Gospod mi je pokazao da je On bio uvek uz mene.
„I pre nego sam te oblikovao u utrobi, poznavao sam te;
i pre nego si izašao iz materice, posvetio sam te…“
(Jeremija 1:5a)
o kakvo ohrabrenje je znati da je Bog u kontroli, i ne samo da je u kontroli, već da Bog čini sve što se zbiva.
Na početku posledice najavljujem,
i unapred što se nije zbilo.
Kažem: ’Odluka će se moja izvršiti,
i učiniću sve što hoću.’
(Isaija 46:10)
moj život nije splet slučajnih okolnosti i nikako nije sudbina.
moj život je oblikovan još pre postanka sveta i zahvalan sam Gospodu na tome.
a zašto bih bio zahvalan za sve muke i patnje kroz koje sam prošao?
zato što sam kroz sve te životne događaje bio pripreman da završim tu gde sam danas –
u naručju svog Oca.
suvišne su sve škole i svi seminari. diplome su ništa.
nedovoljne su sve ocene i svi uspesi ako Njega ne poznam.
ništa mi na ovom svetu ne znači koliko On i život sa Njim.
kroz život sam shvatio zašto u evanđelju po Marku (10:14-15) kaže
„Pustite decu da dolaze k meni; nemojte ih sprečavati, jer takvima pripada Carstvo Božije!
Zaista vam kažem, ko ne prihvati Carstvo Božije kao dete, nikako ne može ući u njega!“
tokom odrastanja, jedino što sam hteo da doživim jeste da me neko voli.
da me prihvati takvog kakav sam i da ne moram da ga impresioniram niti da se trudim izvan svojih snaga i mogućnosti.
hteo sam da me neko voli zato što postojim.
kada sam upoznao Hrista shvatio sam da me je On oduvek voleo, ali da sam kroz život prolazio tako što sam doživljavao ljudsku nesavršenu ljubav.
bio sam uslovljavan, bio sam ponižavan, bio sam kažnjavan ali nisam bio voljen.
a onda sam čuo –
„Jer Bog je tako zavoleo svet,
da je svog jedinorođenog Sina dao,
da ko god poveruje u njega,
ne propadne,
nego da ima večni život.“
(Jovan 3:16)
Bog me voli?
kako može da tvrdi da me voli, kad ja nisam osetio ljubav svoje majke koja me je rodila?
i onda me je udarila realnost ovog stiha –
Ko ne voli, nije poznao Boga, jer Bog je ljubav.
(1. Jovanova 4:8)
moja majka, i mnoštvo ljudi u mom životu ne poznaju Boga – ne poznaju ga i zbog toga ne znaju da vole.
ali On je odlučio da me privuče k sebi, da bih ja njima pokazao kako me On voli i kako voli čak i njih.
od tada se molim za njih,
od tada se molim za svakoga ko prolazi kroz teško detinjstvo,
od tada se molim da ljudi upoznaju Boga,
jer će tada naučiti ljubav.
od tada se molim da ljubav Božija zavlada u srcima ljudi jer tek kad ljubav vlada, strah i nesigurnost se povlači i ostaje sloboda.
sloboda za život.
a ta sloboda ne dolazi sama po sebi, već potiče iz naručja mog Oca.
Tada je zagrlio decu i blagosiljao ih, polažući ruke na njih.
(Marko 10:16)
zato sam zahvalan mom Gospodu što me je, kao i decu iz evanđelja uzeo u svoje naručje i blagoslovio.
Blaženi su žalosni,
jer će primiti utehu.
(Matej 5:4)
danas, nisam više dete traume, jer moja uteha i radost je u mom Gospodu.
nadam se da ćeš jednog dana i ti, dragi čitaoče, upoznati Gospoda i završiti u njegovom naručju.
do sledećeg čitanja,
Neka je Mir Božiji sa Tobom!
Tvoj u Hristu,
Slobodan – Hristov učenik!
napomena: svi stihovi korišćeni u ovoj objavi su iz sledećeg prevoda Svetog Pisma –
Sveto pismo, Novi srpski prevod
Copyright © 2005, 2017 Biblica, Inc.
Koristi se uz dopuštenje. Sva prava zadržana.
